Zadnji put, koliko se sjeċam, kad je išla najava za neku izložbu u Palachu je bila za “Slike” Mitra Matiċa. Ovaj put ide najava za njegovog “školskog kolegu” sa Akademije u Splitu i to za njegovu izložbu: “PRIZORI KOJIMA DAJEM PREDNOST”.
Pročitajte cijelu najavu:

Izložba Mario Gaziċa jedna je iz serije izložbi kojima MMC Galerija O.K. želi riječkoj publici predstaviti generaciju mladih umjetnika koji u svom izražavanju koriste sliku kao medij izražavanja a u skladu sa slikom kao temom ovogodišnjeg Festivala nove umjetnostin FONA 2006. Na izložbi u Rijeci Mario Gaziċ ċe se predstaviti s tri slike, kobinirana tehmnika; printevi, akril, ulje, flomaster, sprej, olovka.

dimenzije; 200×120 cm

Slijedeċa izložba iz ovog serijala je izložba mladog riječkog autora Alana Alebiċa 07.04.2006.

Biografija Mario Gaziċ :
-rođen 1981. zagreb,
-apsolvent slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu
-izlagao na jednoj samostalno izložbi u Splitu i nekoliko grupnih u Splitu ,Zagrebu i Dubrovniku

Na izložbi u Rijeci Mario Gaziċ ċe se predstaviti s tri slike, kobinirana tehmnika;

printevi, akril, ulje, flomaster, sprej, olovka,

dimenzije; 200×120 cm

PRIZORI KOJIMA DAJEM PREDNOST

«Rad kolažiranjem (u najširem smislu) shvaċam kao životnu stvar;

nalijepljene ili nepripadajuċe scene i likovi zajedno sa onima kojima je ovdje mjesto.

U procesu i rezultatu bitna mi je estetika ali ne samo estetika, vjerujem da materija uvijek upuċuje na nešto drugo.Koristio sam digitalnu fotografiju koju smatram nekako hladnijom i dokumentarnijom, crtež kao nešto po sjeċanju ili po promatranju, slikarstvo kao tradicionalni fenomen svih moguċih iluzija i realiteta. Što je izmišljeno i izrežirano, a što je dokumentirano i stvarno,? koji su likovi značajniji i u kakvom su oni odnosu? u kakvoj sam ja kao autor relaciji sa njima, tko je uopċe tu značajan i kome (uključujuċi naravno promatrače) i može li to sve stajati zajedno? Jesam li izabrao adekvatnu poetiku kojom želim nešto artikulirati ili je takva poetika neodvojiv dio mene? koliko su teme i gramatika motiva u srazmjeru, gdje je granica, stvari se preklapaju kao i misaoni proces, izlaze u prostor i vraċaju se nazad u sliku, iz intimističke i osobne perspektive jer ne mogu promatrati drugačije.Htio sam tako ostaviti međuprostor za stvaranje priča i čitanje motiva kao metafora i na kraju svatko ċe uloviti nešto drugo od dojmova.»

Mario Gaziċ