U petak, prije 10-ak dana, u prostorima Randić-Turato arhitektonskog ureda održana je pressica povodom projekta Hartera.
Novinarima je prezentirano urbanističko rješenje cijelog tog prostora od Ružićeve ulice do Marganova koje je ustvari taj dio na koji ekipa iz Kluba Ljubitelja Buke (KLJB) pretendira i to je taj dio na kojem je prošle godine bio koncert, a bit će i ove i to za točno 5 dana. O samom koncertu detaljnije tijekom slijedećih para dana, a večeras će krenuti i prvo dijeljenje karata za Harteru 06.

Kao što je Šarar iz KLJB-a spomenuo, razlog zašto se tamo radi koncert je senzibilizacija javnosti na “projekt Hartera” (kojim bi se udahnuo život tom dijelu grada) jer kao što je Šarar sam napomenuo - to je trenutno najgori prostor za organizirati koncert. Počev od loše infrastrukture, prilaznog puta, akustike pa sve do derutnog stanja objekata. Dodao je i to da je nakon prošlog koncerta u Harteri došlo i do veće zainteresiranosti privatnih investitora koji su nakon prošlogodišnjeg koncerta u organizaciji KLJB-a pokupovali ostale prostore u području bivše tvornice papira.

Što se tiče ovogodišnjeg koncerta, rečeno je da se dosta ulaže u poboljšavanje akustike, ali i da se sigurno neće ponoviti greške sa prošlogodišnjeg koncerta odnosno da će se osigurati dovoljan broj sanitarija i što je najbitnije da će se stvarno ograničiti broj prodanih karata.

Turato je govorio o samom načinu revitalizacije tog prostora, te je dodao da je ovo što su ponudili samo jedan od prijedloga o kojima bi se moglo raspravljati. Ovo je više jedan eksperiment gdje bi se probalo balansirati na granici između interesa privatnog kapitala i potrebe Grada za kulturnim sadržajima na području šireg centra. Dakle, radi se o onome što je sad toliko popularno a to je javno-privatno partnerstvo.

Što se tiče samog KLJB-a oni pikiraju na onaj dio koji je u vlasništvu Grada na području Marganova a gdje će biti ovogodišnji koncert, a gdje su bili koncerti i prošle godine i to Hartera 2005, Fona 2005 (u organizaciji MMCa Palach), SEAS (Drugo More). Što se toga tiče, nekako se čini da su ozbiljno zagrizli za taj projekt s obzirom na široku kampanju koja je pokrenuta, ali i na to koliko detaljno je razrađen projekt - tako da vjerujem da Grad Rijeka sutra raspiše natječaj da bi ekipa iz KLJBa dobili. Također, trenutno nema drugih pretendenata na taj prostor, a Grad ni sam ne zna što bi napravio s tim.

Nažalost ne postoji (ili ga novinari nisu dobili na uvid) nekakav pisani materijal (pa makar i prezentacijski) o cijelom projektu i tome tko sve stoji iza toga, ali za sad ono što se zna i pretpostavlja je da su u Klubu Ljubitelja Buke: Randić-Turato (arhitektonski ured), Damir Martinović Mrle (Dallas Records), Ivan Šarar (Manufaktura). Bilo je tu još nekih ljudi koji su u međuvremenu otpali (ili se povukli), vjerovatno zbog negativnog publiciteta koji trenutno uživaju.

Na presici u petak je upriličeno i slušanje kompilacije za novinare, te su podijeljeni i prvi primjerci CD-a. Iako su neki bendovi bili iznimno nezadovoljni uvjetima ugovora koje je Dallas ponudio, tako da je dio njih i odbio sudjelovanje na kompilaciji ipak je ovo veliki korak naprijed. Kompilacija predstavlja presjek dijela riječke scene koja je u zadnjih 2-3 godine doživjela pravi boom. Mrle nam je rekao i da će se uskoro krenuti sa aktivnom promocijom kompilacije i bendova, te da se neće stati samo na ovom izdanju.

Kako nemamo običaj recenzirati izdanja, i ovaj put ćemo to izbjeći, ali ću ipak izdvojiti, možda najveće iznenađenje a to je Mila Čuljak i Adam Semijalac sa glazbom iz predstave Heroine. Zanimljivo je i da su ove dvije stvari u Interpretaciji Mile izdane pod Creative Commons licencom, pa ćemo vam sukladno s uvjetima licence i dati za download jednu njenu stvar.

Na kompilaciji se nalaze:
One Piece Puzzle
Downfall
Invert
Father
O.Š. Sulud III
Mila
+
Video Mijau Lab/the gilletes vs. highland brothers

Ivan Lucić aka Admin

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:
Moram pohvaliti “drugu kampanju za Harteru” koja je afirmativna i koja je krenula početkom ove godine, za razliku od “prve kampanje za Harteru” koja je bila negativna jer se pokušavalo prikazati kroz medije, a prvenstveno kroz Novi List, kako je Hartera projekt koji je nužno potreban jer u Rijeci kao ne postoji niti jedno mjesto gdje bi bendovi mogli svirati. To najbolje ilustrira Mrletova izjava za Vjesnik u kojoj govori o hrvatskom kulturnom događaju godine od 10.12.2005. gdje kaže citiram:
“Iznimno važan bio je festival održan u staroj tvornici papira. Rijeka više nema ni jedan prostor za održavanje bilo kakvih glazbenih događaja, a pokazuje se golema potreba ljudi za takvim stvarima.” Ovo jednostavno nije bilo točno i sa takvim izjavama se pljunulo u lice svima koji nešto rade po tom pitanju. Naravno, urednik iz Novog Lista koji je bio PR osoba za prošlogodišnju Harteru je uredno izbjegavao najave za sve koncerte kako bi se održao ovakav dojam. Sve je kulminiralo aferom oko prošlogodišnjeg RiRocka, nakon koje kreće već spomenuta “druga kampanja za Harteru”.
Nakon preslagivanja redova u KLJB početkom godine, kreće se afirmativno i napušta se teza o žabokrečini na riječkoj sceni, te počinje i aktivna suradnja sa bendovima koja je rezultirala Dallasovom kompilacijom: “Strašni Riječani”.