Na Kafi
NA KAVI
Utorak je, oko jedan i pol, bablje ljeto u punom jeku, a korzom prolaze likovi iz Rijeke. Iako sam student prava nisam na faksu vec sjedim, pijem kavu jer nemam sta za radit a iskerno receno nije da su mi kave mrske. Dobro je to da profesori strajkaju. Mada bi i trebalo trenutacno me to ne zabrinjava. Gledam lik za likom. Jedan lipi, divne crte lica, nove Gucci škure na nosu, leprsava kosulja uredno spremljena u uskim hlacama koje drzi zgodni remen. Srcuci kavu dva uzorna studenta i ja upustamo se prosto streotipsko etiketiranje seksualinih prefernecija nadolazecijh djevojcica, cura i zena. Uz neizbjezne kometare o fizickoj gradi i izgedu pracene raznovrsnim onomatopejama sastavljamo hipotezu: cura koja je ljepog izgleda zna da se nemora trudit u krevetu pa zato nije ni dobra. Prosvijetleni tom epifanijom pustamo oduska masti i svakoj djevi na temelju njezinih crta lica, izraza, grade, pokreta, i obuce pripisujeme najmilije pokrete, nacine, izjave i slicno. I tako se u tom nizu pojave predstavnice svih grupica i grupacija, kultura i subkultura rijeckog urbanog, folklornog, trendovskog i konzervativnog srednjoskoskog, studenskog i radnog demografskog presjeka:
Zgodna smikerica
