Voajerstvo koje je pod nazivnikom ‘opravdanog promatranja u svrsi zaštite zajednice bilo isključiva privilegija vojske i tajnih službi, postalo je odnedavno i dio masovnog internet hobija.
Za razliku od pojave bloga, koja služi da se pojedinac slobodno predstavi na način koji on to želi, svima koji to žele pročitati-vidjeti, pojava «Google Eartha» gleda na nas same, kao najveće ogledalo koje je čovjek napravio da bi pratio svoju sliku u prirodi. No ogledalo nije statično te se okreće kako bi se pratilo druge, hraneći našu iskonsku potrebu za uspoređivanjem, kontrolom te voljom za moć.
Kroz ovaj projekt i ja sam ’samo’ promatrač i objekt promatranja, onaj koji kontrolira i koji je kontroliran.
Simbioza makro zemljopisa i mikro anatomije kao forma.

Discipliniranost poteza i ravne linije koje imaju svoj poseban ritam, dokazuju sveprisutan prirodni red, no rezovi prikazuju zloupotrebe, tj. neobjašnjivost iskakanja iz pravila kao poticaj novog reda.
Boje koje prevladavaju su bijela, plava i crvena.
Crvena u ovom projektu predstavlja život, plava je prostor, a bijela je vrijeme.
Kombinacijom tih boja, kombiniram moje viđenje prostora, vremena i života koji se međusobno isprepliću.
Slike su slikane akrilnom bojom na platnu. Koristila sam se tradicionalnim medijem slikarstva, «platno- boja» iz razloga što sam htjela prenijeti svoje viđenje «zavirivanja kroz ključanicu».
Koristim se velikim formatima platna ili kombiniram više malih formata koji čine jednu cijelinu zbog želje da naglasim fragmentiranost u cjelini ili cjelinu građenu od fragmenata.