Zanimalo nas je kako je bilo na koncertu TBF-a na Trsatu, pogotovo stoga što se poklopilo par stvari: nevjerovatno loša promocija (valjda zato što sponzor pokriva troškove), loše vrijeme, praznik, ali činjenica da smo ih u zadnjih godinu i pol mogli vidjeti veċ 3-4 puta….
Buduċi da je zbog svega gore navedenog uistinu bilo teško naċi nekog tko je bio čekirali smo www.muzika.hr i naravno Edo Plovaniċ nas opet nije razočarao. Evo što je napisao:

“Kiša, blagdan i malo slabija promocija priskrbili su TBF-u u Dvoranu mladosti znatno manje ljudi od planiranog, ali ipak više od očekivanja iskonskih kritičara. Statističari kažu: “Oko 500 glava.” Razina profesionalnosti i uigranosti splitskog tima je i u takvim uvjetima oduševila. Od mizerne posjete stvoren je ugođaj ekskluzivnog koncerta.

Nije Rijeka Zagreb. Napuniti najveċu gradsku dvoranu, a zadržati alternativni duh koji se, doduše, godinama lagano komercijalizirao je često nailazio na neuspjeh. Krivili su se manageri, promotori i ostali igrači. Pa, neka se i krive. Ono što je ovdje važno jest - da je izvedba bila vrhunska, a posjetitelji otišli doma sa osmijehom na licu.

Predgrupa, kako u Rijeci, tako i veċinom “Tuborg Green” turneje je St!llness (iliti splitska boljka), mladi splitski dub/još-par-žanrova/reggae bend koji vremenom raste, uključujuċi tekstove koji su s početka kaskali za željom autora, ali sada dostojno stoje uz ime. St!llness je, iako pred praznjikavom tribinom, pošteno odradio sam smisao predgrupe - predstaviti se publici i zagrijati ih za atrakciju dana. Tražio sam ključne riječi za St!llness. I našao: 40 minuta energije i iskrenosti.

TBF-ov nastup je bio zagrebačka replika uz prigodne odmake. Cvrčci kao otvaranje, tamna zavjesa i zid od kutija kojeg Mladen ruši pod navalom adrenalina i vriskom zadovoljnika iz publike. Kako da se izrazim - ‘preskočili’ (jasno, skakanjem) smo sva tri albuma s naglaskom na “Ping pong: umjetnost zdravog đira” s najmoċnijim tekstovima i zadnji (promotivni) “Maxon Universal” s najefektivnijim poskočicama. Svi su favoriti bili tipovani.

Doživljaj su poduprli klapa Iskon i dva hladnjaka pokroviteljske pive koji su ozelenili vizualni dojam i, čini mi se, ‘opustili’ duše štovatelja dalmatinskog urbanog ritma i štovatelja prateċeg tekuċeg napitka. Pridružila se i najavljivana snježna kraljica sa simpatično jednostavnom porukom: “Živio TBF!” Živio.

Lijepo je vidjeti kako iskusniji muzičari daju prigode mladima. Kao dodatni znak podrške ukazali su povjerenje Ivanu Juriċu (vokal St!llnessa) koji je otpjevao prema-meni-i-mnogima-najsnažniju pjesmu TBF-a “ST stanje uma”. Nepažljivom oku i uhu prodao bi se i pod original. Ipak smo pazili.

Zagreb je uspio. Rijeka, neriješeno. Ne moraš biti lokalni enigmatičar da se priupitaš kako ċe proċi koncerti u Osijeku i Splitu. Izvedbom, bez sumnje, odlično. Posjetom? Nadajmo se boljem! Bilo je dilema i za zagrebački koncert, iako je prošlo izvanredno. Dojma sam - TBF je veliki bend za male prostore.”

Izvor:
Muzika.hr