…a i pokoja riječ.

koncert se na moje oduševljenje održao u kazališnom prostoru genijalne akustike i udobnih fotelja koje su odličnu svirku od nešto preko dva sata učinile vrlo lako probavljivom. prvi su nastupili larsen i još jednom porušili moj ionako klimav stav kako talijani nemaju dobrih bendova. na kraju njihovog experimentalno/post rock/folk/nešto seta, pridružili su im se jamie stewart i caralee mcelroy odnosno xiu xiu tvoreći projekt za koji sam saznao par sati prije početka koncerta - XXL. mutant kojeg tvore imao je bombastičan upad popraćen sa još par stvari u trajanju od nekih petnaestak minuta nakon čega četvorka iz torina napušta stage. bijah zadovoljan dosad viđenim/čunim no tek tada je počelo ono zbog čega sam se taj dan uopće uputio u trst. dok sam se još jednom čudio kako tako puno energije, emocija i zvuka može doći od tako malo ljudi, điu điu su mi nastavili potvrđivati status jednog od boljih live bendova. pored “poznatijih” (napokon “sad pony guerrilla girl”) i manje poznatih stvari sa dosadašnjih izdanja, u set se uguralo i nekoliko novih pjesama radi kojih sada jedva čekam novi album. za kraj, momci iz larsena su se još jednom pojavili na pozornici pa je XXL odjavio koncert. želja za bisom nije bila uslišena no i pored toga sumnjam da je bilo onih koji su nezadovoljni otišli sa koncerta.

laku noć.