Četvrtak, 19. 04., HKD na Su¹aku, Strossmayerova 1 u 20 sati
Bad Company “Memories are made of this…”

Posuđujuċi naslov poznate pjesme Deana Martina, nova predstava u formi izvedbene bilje¾nice, pribli¾ava nam mehanizme zaboravljanja, emotivne potro¹nje i prisjeċanja na trenutke i prostore koji su prazni ili ih nikad nije ni bilo.
Baviti se temom sjeċanja kroz njoj uvijek unutra¹nje zaboravljanje sugerira dvije moguċnosti pristupa toj kompleksnoj temi: razmi¹ljati o ispra¾njenosti, praznini, brisanju, i dalje, o intelektualnim pukotinama i emotivnim bankrotima te s druge strane, tretirati čnjenicu da imamo sposobnost zaboravljanja, da zaboravljamo, voljno ili ne. Ta se sposobnost otvara brojnim moguċnostima kreiranja, ponovne izgradnje sada¹njosti iz ma kakvih krhotina pro¹losti koje smo u stanju sabrati u bilo kojem trenutku i koja nam omoguċava da beskonačo prolazimo račvanjima labirinata nepovezivih svjetova. Bitno je ostaviti vrata, koja vode prema moguċnostima, otvorena. Zbog toga metodologija rada kao i načn predstavljanja unutar kojeg projekt operira mogu biti opisani kao bilje¾nica, kolekcija izvedbenih bilje¾aka i/ili bilje¾aka za (moguċu) izvedbu. Bilje¹ka je podsjetnik, suvenir neke pro¹le situacije, bez ekspozicije no ipak otvorena prema svim moguċim interpretacijama i fikcionalizacijama, ona je znak otvorenosti prema neprestanom grananju.

Izvođači i koautori: Pravdan Devlahoviċ, Ana Kreitmeyer, Kre¹imir Mikiċ, Nikolina Prista¹, Zrinka U¾binec, Damir Bartol Indo¹
Re¾ija: Goran Sergej Prista¹
Dramaturgija: Ivana Ivkoviċ
Suradnici: Tor Lindstrand (prostor), Daniel Fischer (software), Nicolas Siepen (film), Miljenko Bengez (svjetlo), Silvio Vujičiċ (kostimi)
U koprodukciji sa: Intercult, Stockholm, Studentski centar - Kultura promjene, Teatar &TD
Pripremano u: Centar za kulturu Novi Zagreb & PAF, St. Erme, Francuska

Četvrtak, 19. 04. 2007.
Bum-bar, Frana Kurelca 3a (kraj FINE) u 22:00 sata

Fiskultura predstavlja:
magda+lena i missfit koje su za vas osmislile set glazbenih vje¾bi. Kroz glazbu vodit ċemo vas do najfabjulesnijih pokreta koji ċe vas ostaviti bez daha. Ponesite ručnike, znojnike, trenirke i dresove raznih boja! Biti ċe to glazbeno

Riječ dvije o dub-u
Povijest i utjecaj na modernu muziku

Dub je u svojoj osnovi tehnika remix-a reggae pjesmica i to na način da se iz pjesme izdvoje
bas i bubanj (riddim) a potom dodaju ostali instrumenti provučeni kroz različite efekte i izresci vokalnih dionica također tretirani efektima .

Veċ na prvim reggae singlicama iz ekonomskih razloga (buduċi da izvođači nisu imali novaca za snimanje dvije pjesme) je na B stranu singlice stavljana instrumentalna verzija pjesme s A strane uz korištenje efekata tako da se izum dub-a kao reggae podžanra ne može se sa sigurnošċu pripisati nikom, ali postoji nekoliko ključnih izvođača, producenata i albuma za razvoj cijele priče.
Jedan od najznačajnijih je svakako Lee «Scratch» Perry čiji se album “Blackboard Jungle Dub” iz 1973. godine uzima kao prvi dub album.

King Tubby koji je početkom 70ih godina prošlog stoljeċa dub remixevima ustvari testirao razglasne sustave ( i na taj način dolazio do saznanja koliko neki razglas može reproducirati niske ili visoke frekvencije).
Njegovi albumi iz 1975. godine “King Tubby Meets The Upsetter At The Grass Roots Of Dub” i “Surrounded By the Dreads at the National Arena” postavili su ga na mjesto vodeċeg svjetskog dub inovatora i s tim albumima je postavio odrednice žanra koje svi dub izvođači poštuju i dan danas.

Tubby-a su ubili 1989. godine (jebiga Jamajka nije nikad bila najsigurnije mjesto za život) ali je svejedno ostao nedodirljiv po svom utjecaju na reggae dub.

U tim ranim danima dub je bio isključivo producentska muzika, odnosno nije bilo reggae bendova koji su ga izvodili i nije bilo publike van Jamajke koja ga je slušala.

Dub je u prvi plan izbacio zvuk basa i ritam uz koji se tako lijepo moglo plesati, ali je također ostavio moguċnost buduċi da se radilo o instrumentalima da neko uz taj instrumental pjeva ili priča (MC-ing odnosno Toast-ing) i na taj način uz DJ-a (Selecter-a) zabavlja i animira publiku.
Uglavnom pojavom duba izgradio se temelj za mnoge buduċe glazbene pravce koji su se razvijali usporedno s razvojem tehnike, ali u suštini je ista osnova ostala i danas u upotrebi i što se tiče produkcije i što se tiče izvođenja (DJ+MC) pjesama.

Jasno je da je dub utjecao na nastanak hip-hopa i elektronske producentske plesne glazbe i otvorio oči mnogima kako i zašto da istražuju moguċnosti koje im pruža mixer i korištenje fx-a u produkciji, ali to je veċ tema za neku drugu priču.

Sljedeċa stanica važna za razvoj dub-a bio je London.
Kako je u Londonu živjelo puno imigranata iz karipskih zemalja koji su se i u Londonu zabavljali uz pomoċ reggae soundsystema.

Na jamajčanskim plesnjacima okupljali su se kasnih sedamdesetih i punkeri buduċi da u to vrijeme nije postojalo puno punk ploča ni mjesta gdje bi ih se puštalo, a reggae su osjeċali srodnom glazbom barem što se tiče nekog osjeċaja pobune kojeg je nosila.
Cijela punk scena bila je više ili manje vezana uz reggae, ali ključna uloga u popularizaciji jamajčanske muzike «bijelim ušima» pripala je «The Clash-u».

Na prva tri albuma obradili su neke reggae klasike i u pjesmi «White man in Hammersmith Palais» progovorili o utjecaju reggae-a na vlastito stvaralaštvo i na cijelu tadašnju punk scenu u Londonu.
Ali to je bio tek početak i taj rani utjecaj doveo je do intenzivnije suradnje s reggae izvođačima kao što su Lee Perry, Mikey Dread te konačno do snimanja trostrukog albuma «Sandinista» 1980. godine koji je gotovo u cijelosti posveċen novim zvukovima s Jamajke, a i sniman je u studiju «Channel 1» na Jamajci.

I od tog vremena nije prestala postojati poveznica između reggae kulture i alternativne glazbe u cijeloj Europi.

Bendovi kao što su Zion Train, Overproof SoundSystem, Paprika Korps, Habakuk ili Radikal Dub Kolektiv potvrđuju da je to stvarno tako