Evo još jedan podsjetnik na bend kakav se rijetko može vidjeti u našim krajevima .Dakle ovj četvrtak svi u točku!! Koliko čujem najavljuje se rulja iz cijele Hr i Slo što samo govori tome kakav je to bend.Upad je 30 kn.Kao i uvijek logirani su privilegirani pa navalite na dvije besplatne karte !!

Kočani Orkestar, predvođen Ismailom Salievim, ovoga puta su za riječku publiku svirali nešto više od tri sata. Atmosfera je bila delirična tokom cijelog koncerta, a za to su bile dijelom zaslužne i dvije mlade plesačice koje su neumorno plesale i izvijale se u istočnjačkim ritmovima, tokom cijele svirke.
Odaziv publike je bio puno bolji nego prošle godine, a Kočani su to prepoznali i zauzvrat priuštili nezaboravnu feštu do ranih jutarnjih sati. Rispekt.
Fotografije by Dominik Grdiċ i Hrvoje Hudoletnjak

Zanimalo nas je kako je bilo na koncertu TBF-a na Trsatu, pogotovo stoga što se poklopilo par stvari: nevjerovatno loša promocija (valjda zato što sponzor pokriva troškove), loše vrijeme, praznik, ali činjenica da smo ih u zadnjih godinu i pol mogli vidjeti veċ 3-4 puta….
Buduċi da je zbog svega gore navedenog uistinu bilo teško naċi nekog tko je bio čekirali smo www.muzika.hr i naravno Edo Plovaniċ nas opet nije razočarao. Evo što je napisao:

“Kiša, blagdan i malo slabija promocija priskrbili su TBF-u u Dvoranu mladosti znatno manje ljudi od planiranog, ali ipak više od očekivanja iskonskih kritičara. Statističari kažu: “Oko 500 glava.” Razina profesionalnosti i uigranosti splitskog tima je i u takvim uvjetima oduševila. Od mizerne posjete stvoren je ugođaj ekskluzivnog koncerta.

Nije Rijeka Zagreb. Napuniti najveċu gradsku dvoranu, a zadržati alternativni duh koji se, doduše, godinama lagano komercijalizirao je često nailazio na neuspjeh. Krivili su se manageri, promotori i ostali igrači. Pa, neka se i krive. Ono što je ovdje važno jest - da je izvedba bila vrhunska, a posjetitelji otišli doma sa osmijehom na licu.

Predgrupa, kako u Rijeci, tako i veċinom “Tuborg Green” turneje je St!llness (iliti splitska boljka), mladi splitski dub/još-par-žanrova/reggae bend koji vremenom raste, uključujuċi tekstove koji su s početka kaskali za željom autora, ali sada dostojno stoje uz ime. St!llness je, iako pred praznjikavom tribinom, pošteno odradio sam smisao predgrupe - predstaviti se publici i zagrijati ih za atrakciju dana. Tražio sam ključne riječi za St!llness. I našao: 40 minuta energije i iskrenosti.

TBF-ov nastup je bio zagrebačka replika uz prigodne odmake. Cvrčci kao otvaranje, tamna zavjesa i zid od kutija kojeg Mladen ruši pod navalom adrenalina i vriskom zadovoljnika iz publike. Kako da se izrazim - ‘preskočili’ (jasno, skakanjem) smo sva tri albuma s naglaskom na “Ping pong: umjetnost zdravog đira” s najmoċnijim tekstovima i zadnji (promotivni) “Maxon Universal” s najefektivnijim poskočicama. Svi su favoriti bili tipovani.

Doživljaj su poduprli klapa Iskon i dva hladnjaka pokroviteljske pive koji su ozelenili vizualni dojam i, čini mi se, ‘opustili’ duše štovatelja dalmatinskog urbanog ritma i štovatelja prateċeg tekuċeg napitka. Pridružila se i najavljivana snježna kraljica sa simpatično jednostavnom porukom: “Živio TBF!” Živio.

Lijepo je vidjeti kako iskusniji muzičari daju prigode mladima. Kao dodatni znak podrške ukazali su povjerenje Ivanu Juriċu (vokal St!llnessa) koji je otpjevao prema-meni-i-mnogima-najsnažniju pjesmu TBF-a “ST stanje uma”. Nepažljivom oku i uhu prodao bi se i pod original. Ipak smo pazili.

Zagreb je uspio. Rijeka, neriješeno. Ne moraš biti lokalni enigmatičar da se priupitaš kako ċe proċi koncerti u Osijeku i Splitu. Izvedbom, bez sumnje, odlično. Posjetom? Nadajmo se boljem! Bilo je dilema i za zagrebački koncert, iako je prošlo izvanredno. Dojma sam - TBF je veliki bend za male prostore.”

Izvor:
Muzika.hr

Jučer navečer svratim na Iskon da vidim ako se šta zanimljivo dogodilo, kad mi oko privuče naslov “riječka americana” - a kad tamo hvalospjevi riječkoj grupi My Buddy Moose…
citiram:
“Napokon kvaliteta na domaċoj sceni - tako najavljuju mlade Riječane My Buddy Moose. Svoj izričaj našli su u kozmičkoj američkoj glazbi, a uskoro izdaju album koji producira jedan Bambi Molester.

Napokon kvaliteta na domaċoj sceni - tako najavljuju mlade Riječane My Buddy Moose. Svoj izričaj našli su u kozmičkoj američkoj glazbi, a uskoro izdaju album koji producira jedan Bambi Molester.

Filadelfijsko-njujorška rock grupa Marah rasturila je publiku i Galeriju SC ovih dana, no ovacije i dva glasna poziva na bis zaradila je i riječka grupa i, tada njihova predgrupa, My Buddy Moose.

Glazba koju stvara mladi četveročlani bend My Buddy Moose, oslanja se na lepezu stilova popularne glazbe, od rock’n’ rolla i punka do soula i countryja.

Tražeċi svoj izraz unutar široko omeđenog područja koje Gram Parsons naziva kozmičkom američkom glazbom, bend inspiraciju crpi iz garažne energije grupa The Sonics i The Stooges te iz emotivnosti spomenutog Parsonsa, Stevea Earlea i Townesa Van Zandta čijom su briljantnom obradom pjesme Waiting Around To Die i finiširali nastup pred oduševljenom publikom u Galeriji SC, baš kao i onaj nekoliko mjeseci ranije kada su užarili KSET prije nastupa Steveija Wynna.

O kvaliteti ove grupe tek ċe se čuti jer je u pripremi njihovo debi izdanje My Buddy Moose koje ċe uskoro objaviti Dancing Bear. Produkciju albuma potpisuje Dalibor Pavičiċ, autor i član kultnih surfera The Bambi Molesters i grupe The Strange. “

Izvor: Iskon Portal

U Srijedu-odnosno sutra 03.05 u 21:00 sat u Skalinadi na Voloskom prikazuje se “What the #$*! Do We Know ?”. Dijelom dokumentarni film, dijelom priča, dijelom bogati i nadahnuti vizualni efekti i animacije.

Upad je narawski besplatan.
Pa pogledajte!!!