Ova subota je stvarno bila naporna. Da je bar sve tako naporno!!
Prvo je u Palachu riječki hip hop imao svoju prezentaciju. Nastupili su kao što je veċ bilo najavljeno, Fanatici, KBC, Denno, Gane, Dejo D-Leyo & Bigg Kay-Oh!
Ja osobno nisam bila baš oduševljena, ako uzmemo u obzir da su na stageu bili Wort-X iz Drill skillza i DJ Knockout iz Pol’ Tone Rapa, kao jedan od najboljih hip hop dj-a u Rijeci. Ne znam…čini mi se kao da je ta scena bila puno bolja do pred 5 godina. Nema više ni Freestyle rap show-a….
Kad je Ajs Nigrutin počeo repat’ (jea jea) točno se mogla primjetiti distanca. Nemam ja sad neka očekivanja, kad se veċ radi o renomiranom reperu, jednom od najboljih doduše, ali mu se u samom scenskom nastupu ne primjeċuju pretenzije u odnosu na Riječane. Ljudi su se trgali od smijeha. To je valjda ono najbitnije, jer je atmosfera stvarno bila nekako… klupska?
E de si, ej đe si e.
Kad smo ovako dobro počeli, možda nam i Bičarke na travi svrate (ovo je apel).

Došavši u Big Rock Mamu, koncert East Rodea je veċ bio počeo. Popizdila sam. Unatoč tvrdnjama da je bilo prepuno, bilo je malo propuhasto nažalost, no vjerujem da bi došlo troduplo više ljudi da su i okolnosti bile malo povoljnije.
Inače, East Rodeo imaju jedan album, Kolo, koji je snimljen u Padovi, u vlastitoj produkciji. Tekstovi su polutalijanski-poluhrvatski, a i bend je također bastard (basist i gitarist su Puležani, klavijaturist Albanac, a bubnjar Talijan).
Ono u Big Rock Mami je bila jedna eksplozija noisea sa svim moguċim elementima svačega (jazza, psihodelije, balkanskog prizvuka…) a da nije zvučalo nimalo zamorno. Na trenutak su me podsjetili na King Crimson.
I pjevač koji bi se odjednom pretvorio u lika iz crtiċa.
Zvuk je bio idiličan i sasvim lijepo popunjen, no bitno je spomenuti čovjeka koji je cijelo vrijeme stajao iza šanka sa svojom igračkom koja može zamijeniti valjda cijeli arsenal instrumenata i koji je namještao delayeve i sve ostale multifakinefekte.
East Rodeo u slobodno vrijeme djeluje i u avangardnom glazbenom kazalištu, u Padovi, naravno, što se može i naslutiti ako poslušate “Ne znam plesat”.
Navodno su isto tako jako skupi, a kako i ne bi bili…

Evo vam i par fotki ekstra loše kvalitete.

due suoni gravi due pause in cinque ottavi

tante persone chiuse sconfitte dalle loro muse

sopra il balcone c’e sempre un coglione

i onda me zoveš i pričaš o kavi a ja ti kažem jebi se na travi

e su ogni campo arato bene mettici una mina al posto del seme

Naziv je to prve knjižice autora Don Maria Marcella koji je svoj spisateljski rad počeo upravo ostavljajuċi svoje crtice,razmišljanja,poruke na ovoj stranici.
Malo pomalo textovi su presli svoj okvir i otvoren je blog.
Spletom okolnosti blog je postao mjesto zanimljvih susreta svake vrste i bilo je samo pitanje vremena kad ce to sve biti dostupno u opipljivom obliku.
Pa eto večeras vam se pruža prilika da vidite i opipate sve to.
Uz prezentaciju knjige autor ċe nas počastiti s performansom.
Detalje je sačuvao samo za sebe pa stoga trebate doċi i uvjeriti se.
Sve to u infoshopu Škatula
Kružna 8/3
Od 19h
sija