Četvrtak, 20.10., 22h
FALI V, Live
Ulaz 25 kn

Fali V
band zadimljenog zvuka koji se stilski kreċe od hip hop-a, reggea, funka, acid jazza do rocka…

Bend se prvi puta pojavljuje 1997 godine s pjesmom ‘Što yes yes’. U to vrijeme bend čine Pavo Tonkovič (glavni vokal i tekstopisac) i Robert Nappholz (autor glazbe i klavijaturista). Nedugo zatim bendu se priključuje Ante Prgin (gitarista), te bend započinje snimanje demo materijala u svom kuċnom studiju. U prosincu 1997 nastaje obrada tradicionalne crkvene pjesme ‘U sve vrijeme godišta’ pod nazivom ‘Isusovo porođenje’. Video spot je snimljen u režiji Vjerana Pavliniċa, a snimatelj je bio Alen Bahoriċ. Spot je snimljen u zagrebačkom naselju Siget u crkvi Sv. Križe, te izazvao različite reakcije javnosti.
‘Plesanje u svečeničkim odorama iza oltara ne smatramo bogohulnim! Nismo imali namjeru pljuvati po onome u što sami vjerujemo. Mi na sve gledamo slobodno. Htjeli smo napraviti modernu pjesmu i dočarati kako bi se Božiċ, primjerice, dočekao na Havajima, gdje je ljeto i gdje ljudi luduju za reggaeom.’ tada izjavljuje Robert Nappholz.

Uz spot, napravljen je i CD s dvije verzije iste pjesme, u limitiranoj nakladi od 100 komada. U proljeċe 1998 u bend se priključuju Dragan Iliċ (bubnjar) i Krunoslav Zwanziger (basista), te se počinju uvježbavati materijali za nastupe uživo. Krajem 1998 godine Dragan Iliċ napušata bend, te kao novi bubnjar, bendu se pridružuje Aurelio Tulio.

Demo materijal bio je često emitiran na Plavi 9 radiju, u emisiji ‘U početku bijaše demo’ Dubravka Jagatiċa. Televizijski nastupi zabilježeni su na ‘Hit Depo-u’, u emisiji ‘Super Model ‘97′, te u ‘Pravom Vremenu’. Zapažene klupske svirke odigrale su se u ‘Gjuri 2′(Zagreb), ‘Aquariusu’(Zagreb) - festival Lagano, lagano 3, ‘KSETu’(Zagreb) i ‘Lazareti-u’(Dubrovnik). Uspješne suradnje s Renmanom, Tram 11, Sick Ryme Sayazzom, Divasom, Franom Lasiċem, također su dio biografije benda.

Životopisi članova benda:
Pavo Tonkoviċ, rođen u Dubrovniku (vodeċi vokal, tekstopisac), završio nižu glazbenu školu u Dubrovniku. Tijekom petogodišnje plovidbe po svjetskim morima crpi inspiraciju iz egzotičnih krajeva i iz ljudi koje tamo susreċe (ozbiljno!)
Robert Nappholz, rođen u Dubrovniku (klavijaturista, autor glazbe, aranžer, producent, vokal), završio srednju glazbenu školu u Dubrovniku. U Zagrebu otvara glazbeni studio s Rajkom Dujmiċem i Koceom Gečeviċem, te svirao s bendovima; Regata, Pax, Divas. U kazalizištu ‘Gavela’ pojavljuje se kao koautor i glazbenik u predstavi ‘Dundo Maroje’ i ‘Osam lakih komada’
Ante Prgin, rođen u Šibeniku (gitarist, vokal, koautor), tijekom desetogodišnjeg bavljenja glazbom, boravio tri godine u Londonu. Također se je pozabavio i autorskim radom u bendu Analiza
Krunoslav Zwanzinger, rođen 1970 (basist), predavač na Rock akademiji u Zagrebu. Glazbeno znanje stjecao kod gospodina Lina Deviċa
Aurelio Tulio, rođen 1973 bubnjar, završio srednju glazbenu školu za klavir i udaraljke.

Gdje počinje problem sa ovogodišnjim RiRockom?

Događanja na riječkoj sceni su se uvijek vezala uz Palach do negdje 1996. (ove godine uzmite sa rezervom ;). Tada je Palach počeo propadati, što nije tema ovog teksta, ali nije propadala i scena jer je tad HAD na kantridi postao centar koncertnih događanja i to sa tjednim koncertnim ritmom veċinom demo bendova. Sviralo se masno iako nije baš bilo nekakvih atraktivnijih koncertnih događanja bendova sa strane ali ipak bilo je mjesto gdje se svira i gdje demo scena živi.

Uskoro kreċe akcija Ajmo Rijeka, koja je pokrenuta sa motom “Hoċemo novi klub”. Kreċe široka mobilizacija ljudi: od demo bendova do etabliranih glazbenika, spot i pjesma ajmo rijeka. Organizira se “Dan velikog provoda” na korzu gdje svira 50 bendova i gdje euforična atmosfera oko novog kluba dolazi do vrhunca. Val optimizma zahvaċa scenu jer stiže novi klub koji ima dobre uvjete za razliku od HADa koji je ustvari kafiċ par kilometara udaljenosti od centra grada.

U očima svih akcija je uspjela, jer se fakat otvorio klub…
Tu dolazimo do pomalo čudne situacije koja se rasvijetlila na prekjučerašnjem sastanku u Palachu - uočit ċemo kasnije. Otvorio se novi klub Točka u kojem se nije moglo svirati jer je klub bio privatni i zakupljen je pod komercijalnim uvjetima. Jednostavno vlasnik kluba nije pronašao računicu organizirati manje koncerte - jer je objektivno: prostor i pogon prevelik.

U očima glazbenika i ljudi sa scene to je izgledalo ovako: 50 bendova je sviralo tamo da bi on sebi otvorio klub u kojem nitko ne može svirati. Time je na sebe navukao veliki gnjev i nadimak koji uhu nije ugodan. To je bio trenutak kad se Simon (organizator akcije Ajmo Rijeka i tadašnji vlasnik Točke) distancirao od tadašnje RiRock scene.

Nakon toga dolazi do apatije, scena je u vakumu: u točki nema svirki, had se zatvorio u Palachu nema svirki (”problem sa bukom”)… I sve lagano zamire. Svira se izvan Rijeke: od Grge na Grobniku do Opatije. Ilustrirat ċu jednim primjerom kad su Pasi svirali u Amsterdamu (igraonica u Opatiji) na plakatu su imali prekrižen natpis točka. To nije bilo bez razloga. Tad je RiRock kojim se danas svi busaju u prsa otišao duboko ispod zemlje. Bendovi su zabijeni u garaže, a nekolicina njih svira po Istri, Sloveniji, Zagrebu. U Rijeku ne dolazi nitko.

Bilo je par pukašaja apliciranja nekakvih projekata Gradu vezano uz pitanje funkcioniranja scene i koncertnih prostora ali Grad je ostajao gluh uz komentar: “Imate Točku, nije naš problem što se tamo ne svira”.

Nakon tih par godina totalne apatije i inertnosti ljudi se okreċu sami sebi i postaju ravnodušni na Simona i Točku. Pojavljuju se novi ljudi i lagano se cijela scena ponovno aktivira. Dolazi Gordan koji organizira koncerte u Palachu, Jupiteru… Open Fest se pokušava realizirati… Radoviċ okuplja malo demo bendove…

Lagano se sve budi: Organizira se autobus i svira se u Zagrebu, Osijeku. Pojavljuju se odlični bendovi, kreċe novi festival: Metalom Protiv Maškara. I dalje nema nekog prostora za svirke ali se ipak nešto radi i scena se obnavlja… stasaju i nove generacije…

HGU-a nema nigdje, a Točka i dalje radi kao disko klub bez nekog koncertnog kontinuiteta.

Simon odlazi iz Točke koju preuzima Debo i počinju se raditi svirke koje organiziraju veċinom Radoviċ i Gordan što je kratko potrajalo. Uskoro Debo počinje ponovno organizirati koncerte, a pojavljuju se i Kalvarija kao koncertni prostor koji isto nije dugo trajao. Uglavnom krpalo se na sve strane da se nešto organizira. Otvara se i Big Rock Mama kao manji prostor sa odličnim zvukom gdje Radoviċ i Jabe jr. počinju raditi aktivno koncerte.

Otvara se i 2Lava koji isto počinju koncertnu aktivnost veċinom mainstream usmjerenja što je ovom gradu isto falilo… U rocku kreċu kontinuirano koncerti a dolaze i sve bolji bendovi. U vrijeme te “renesanse” RiRocka nakon godina apatije poslije otvaranja Točke dolazimo do apsurdne situacije: Imamo masu događanja koja nisu popraċena od strane Novog Lista.

25. RiRock je bio veliki spektakl koji je mlako prihvaċen kod bendova sa aktualne scene a do Hartere je to veċ postala zajebancija…

Pokrenut je ovaj sajt kako bi pratio događanja na aktualnoj sceni i najave koncerata. Pogotovo stoga što se ništa nije najavljivalo u Novom Listu vezano uz demo bendove ali niti koncerti bendova koji nisi demo a koji su nas počastili svojim dolaskom u probuđenu Rijeku.

Stvorila se kritična masa i došlo se do situacije da se može bez problema organizirati koncert a da ċe doċi ljudi dovoljno da se mogu pokriti troškovi.

Mulci koji su pali na foru “Ajmo Rijeka” su u međuvremenu odrasli, pa su se nasmijali na foru “Žarko Želim” i organizirali koncert “Rado Ližem” - da malo karikiram situaciju.

Nakon najave da ċe HGU i Simon organizirati ovogodišnji RiRock povela se rasprava na našem forumu gdje se javio i Simon i pozvao sve zainteresirane da dođu u Palach i javno kažu gdje je problem. Ljudi su došli i rekli da ċe ga bojkotirati ako se ne povuče iz organizacije.

Kao što se on distancirao od RiRock scene i demo bendova nakon akcije “Ajmo Rijeka” prije 8 godina, tako se RiRock scena (nakon što su prošle godine dok se obnovila) distancirala od njega. I ovaj prekjučerašnji razgovoru u Palachu je pokazao da tu nema ništa osobno. Samo se pokazalo da je RiRock živ organizam koji može živjeti i preživjeti sam.

Ivan Luciċ