Preuzeto sa Iskon Internet Portala
a dojavljeno na našem forumu: http://www.rirock.net/forum/viewtopic.php?t=133

Bahatost, ljubomora, osvetoljubivost, egoizam, nekolegijalnost, izrugivanje, agresivnost i ostali ekscesi hrvatskih glazbenika tema su dokumentarca Dubravka Jagatiċa koji ovih dana može vidjeti i javnost.

Film Kad muzičari šokiraju nastao je ove godine i sastoji se od dva dijela po 52 minute. Svaki dio sadrži 14 priča iz povijesti hrvatske popularne glazbe koje su svojevremeno izazvale najveċu pažnju javnosti i koje se zbog svog sadržaja i glavnih protagonista ne mogu drugačije nazvati nego šokantne.

Ponekad su u pitanju pažljivo planirani šokantni potezi kako bi privukli pažnju publike, a ponekad su adrenalin rock’n'rolla i smjesa raznih opijata govorili umjesto samih muzičara. Dakle, u pitanju su priče iz novije hrvatske povijesti glazbe koje su iza sebe ostavile trag.

Autor namjerno nije birao priče koje su se dogodile u backstageu jer takvih ima na tisuċe, veċ je napravljen odabir među pričama koje su mediji popratili na sebi primjeren način. Posebno ističe činjenicu da su sami protagonisti otvoreno rekli par riječi o samim događajima.

U filmu se pojavljuju ili se spominju mnogobrojni sudionici riječke rock-scene: Zoff, Koraljko Pasaric, Kiko, Bojan Musċet, Predrag Kraljeviċ Kralj, Zule, Mrle, Prlja, Urban, Nikola Cvjetoviċ, grupe GrČ, Let 3, Termiti, Urban & 4, VIA Viktor Kunst…

Na početku filma pojavljuje se i posebno upozorenje koje glasi:

“Film Kad muzičari šokiraju sadrži scene: nasilja, seksa, pornografije, psovanja, rezanja mrtvih i maltretiranja živih životinja, alkoholizma, narkomanskih ispada, samoranjavanja, podrivanja državnog sistema, otpora prema agresiji, pokazivanja spolovila, policijske brutalnosti, scenskih ekscesa, javnih blamaža, kriminalnih radnji, pantomimičarskih vulgarnosti.

Također sadrži i otvorene primjere bahatosti, lucidnosti, ljubomore, osvetoljubivosti, stranačkih ideologija, političkih provokacija, lažne skromnosti, egoizma, aljkavosti, nekolegijalnosti, izrugivanja, agresivnosti.

Ako niste spremni za nabrojane eksplicitne scene i otvorene emocije koje slijede, bolje ne gledajte ovaj film.”

Riječani ga mogu premijerno pogledati u klubu Palach, 22. rujna u 19 sati.

Ideja o pokretanju benda pala je na pamet Bruni, koji je uposlio Mihaela kao gitaristu. Zajedno su pratili seriju Beverly Hills na TV, pa je tako i ime benda došlo samo po sebi. Zvuk benda temeljio se na ostavštini bendova poput Big Black, Killdozer, Scratch Acid i slično…

Prva postavu činili su Mihael Bele-Mexo na gitari, Branko Beštak-Bejn na basu i Bruno Vidoviċ-Orao na bubnju. Rani koncerti koji su promovirali prve materijale bili su glasni, agresivni i emocionalno nabijeni, a na njima je često dolazilo do stage divinga, bacanja petardi i nekontroliranih mikrofonija zbog čega su bili ocrtani kao nezreli i često prekidani od strane tonmajstora isključivanjem iz struje ili zvanjem policije.

1996, Peach Pit skroz odbacuje vokale pod utjecajem nove muzike koja je dolazila preko velike bare, a također svira brojne koncerte, neke s poznatim imenima poput Zeni Geve.
U proljeċe 1997 na drugu gitaru dolazi Franjo Glušac (iz također instrumentalnog benda Liquid Light), a njegov dolazak prati Banetov odlazak, što je ponovno svelo Peach Pit na tri člana sa Franjom i Mihaelom na gitarama i basevima i Brunom na bubnju. Paralelno su snimljene prve pjesme za različite kompilacije što je otvorilo nove horizonte za publiku izvan Zagreba i pisanje materijala za prvi album.
Tricky Slaughter Operation cd-r (samizdat, spržen u stotinjak primjeraka) bio je izdan u proljeċe 1998. Na njemu na basu gostuju Tomica Šċavina iz Brassneck (koja nedugo poslije kratke promotivne turneje napušta bend), te Bane na jednoj pjesmi. TSO je snimljen tokom 6 mjeseci u studiju Kozmo uživo, a tokom tog perioda Mihael i Franjo sviraju u Lunaru s kojim je Peach Pit dijelio prostoriju.
Slijedeċi samizdat bio je Autom csep, snimljen uglavnom tehnikom nadosnimavanja u Kozmu, izdan zajedno sa Christmas Greeting Card ep koji je snimljen kasnije te godine. Taj period obilježen je kraċom koncertnom pauzom koja je iskorištena za pravljenje materijala za prvi album. Prvi album, Suspicios Cargo, snimljen je u lipnju 1999, a objavljen je devet mjeseci kasnije na nezavisnoj etiketi Ivice Baričeviċa Earwing records. Bara je također postao koncertni promoter za veċinu nastupa Peach Pita u tom periodu.
Tokom snimanja Suspicios Cargo, Bruno Motik se priključuje bendu, što je postava benda koja se održala do danas. Njegov dolazak donosi kompleksnost u pisanje pjesama i korak u istraživanju novih tehnika. Materijal za drugi album snimljen je u ljeto 2000, no izgubljen je u procesu prebacivanja s trake. U tom periodu je također održano bezbroj koncerata, što je zajedno s propašċu albuma donijelo neke probleme u bend, nakon čega je Peach Pit odlučio napraviti jednogodišnju pauzu, nakon koje slijedi kraċa europska turneja u peteročlanoj postavi sa Beštakom na basu i Motikom na drugom bubnju i gitari.

Peach Pit također smišlja termin sport-rock, nakon bezbrojnih pitanje/odgovor pokušaja definiranja žanra.
Kasnije u 2004, neke od pjesama sa izgubljenog materijala ponovno su snimljene, i trebale bi izaċi kao dio Supernova 2 ep, kompilacije Interstellar records iz Austrije.
Novi materijali se rade i vježbaju konstantno, i nadamo se snimanju albuma negdje u bliskoj buduċnosti.

FONA
03

Moram odmah priznati da sam podcijenio ovaj koncert i da sam se istinski iznenadio broju ljudi u Točki.Otvorim vrata, a kad tamo sve krcato… OD LI ČNO…
Taman su počeli i svirati, a publika je različito komentirala njihov nastup ali nitko nije ostao miran - svi su mrdali guze. Iako su bili odlično prihvaċeni i bilo je masu ljudi i dalje mislim da se obraċaju pogrešnoj publici. Naime, vjerujem da bi se malo više trebali okrenuti i partijanerima i sl. i malo se više isfurati kao NAJBOLJI LIVE ACT u Hrvatskoj što definitivno i jesu. Prošle godine (još u staroj postavi kad su zvučali još mekše nego sad) bili su odlično prihvaċeni na partiju u Rabcu gdje su doslovno rasturili house floor… Ekipa nije mogla suspregnuti svoje oduševljenje, a pogotovo oni koji su ih čuli prvi put. Uglavnom, ovaj koncert u točki je bio super, ali jedva čekam da ih vidim u nekom još nabrijanijem ambijentu - što ċe se vjerujem uskoro i dogoditi…
A što Novi List, koji nije štedio riječi hvale, kaže o koncertu - PROČITAJTE OVDJE

Uglavnom, masa ljudi, točka skoro puna, ok zvuk, oni dobro zvuče… uskoro osvrt na koncert…

Bili smo jučer u Bookci i to uredno radi… I standardno masu ljudi ima i sve 5.

Kao što vidite 2 posta ispod sve je sam mariċ, glavom i bradom, objasnio zašto je povukao tekstove… Nemam šta reċi jer me ne zanimaju djetinjarije na osobnoj razini.

Vjerovali ili ne dobili smo demantij… čega?! pa evo prenosimo ga u cijelosti…

Dragi rirock.net

Buduċi da me se proziva na početnoj stranici vašeg sajta i da Mariċ tamo iznosi neistine o meni želim da objavite sljedeċi demantij:

1.Buduċi da ja nisam bio niti u Pazinu niti u San Vincentu kada je Mariċ i o ċemu je pisao, nema razloga da spominje moj nadimak ili uopċe da referira na mene u svojoj kolumni.

2.Nije istina da sam ja predsjedniki opatijskog ogranka zabijatelja noža u leđa Mariċu jer:
a) takvo nešto uopċe ne postoji, jer mi je Mariċ potpuno neinteresantna osoba i bolje bi mu bilo da se spusti na zemlju, naime svijet se ne okreċe oko njega.
b) nisam zabio nož u leđa Mariċu jer i)da bi to učinio on mi je prvo trebao biti super frend, što nije bio, veċ je on moj poznanik s kojim bi popričao kada bi se sreli negdje , zatim; ii) ja nikada nisam bio fan Školjki i u recenzijama sam napisao svoj stav o njihovoj muzici.
c) Nisam zabio nož u leđa bratu, jer sam mu rekao što mislim o bendu Školjke i izrazio svoje neslaganje s tim da svira u tom bendu. Buduċi da svom bratu želim najbolje, tako mu ne želim da svira u bendu za koji ja smatram da je loš, no ako je njemu ok njegova stvar, ali nisam mu zabio nož u leđa!
d) Ako me Mariċ u svojim kolumnama želi kritizirati neka to radi argumentirano, a ne da izmišlja stvari o meni.Ali buduċi da on ne piše argumentirano ne želim da se moje ime ili ime nekog člana moje obitelji u vezi samnom više povlači po njegovim kolumnama.

Za kraj, ne znam zašto me je Mariċ u jednom trenutku svog života smatrao za super frenda i da je mislio da su mi Školjke super bend.

Marin Tomiċ

-Dragi Spliċo,više nema kolumni.Svrstavši sebe u krug ljudi koji toleriraju pljuvanje po mom bendu i meni,izgubio si pravo da pišem na tvojoj stranici.Od sada ,ako želiš,možeš dati svom prijatelju Jabuki Starijem da ti piše kolumne(dok mu ne odrežem prste).
tvoj bivši kolumnist

Večeras u Palachu promocija novog cd-a instrumentalnog sastava DISCO’NACTION … oko 21:30…