Fantomas i Sonic Youth!
nakon što se kombi bez problema napunio pod sredstvom medija računala, mobitela, usmene predaje i telepatije, jučer smo se oko podne posjedali u njega i na +miljon stupnjeva celzijusevih zaputili se prema 350km udaljenoj Ferrari.. mjesto koncerta smo našli vrlo lako, isto tako i parking, i karte za koncert, i kebab, i pivo, a poslije i … nema veze.. koncert se održavao na centralnom trgu, ispred velikog zamka koji je okružen vodom u kojoj plivaju šarani mutanti… prije samog koncerta moglo se fino pogledati šta su od opreme uspjeli sklepati ovi momci i samo ċu naglasiti da je bubnjar imao nekih 8 čajni (ne kobasica), 4 kase i 10tak splasheva (prijelaze, gongove, ostale činele i raznorazne điđe mi se nije dalo prebrojavat).. uglavnom, u 21:05, sa 5 minuta zakašnjenja Fantomasi su počeli pržiti.. ovaj puta bez gosp. Lombardoa koji je zauzet sa nekim Slayerom, pa je sa palicama u rukama ovaj puta bio Terry Bozzio (zappa, duran duran), kojeg je jako lijepo vidjeti kako se igra sa svojom megalomanskom “igračkicom” (čak je i sam Patton skoro čitav koncert imao osmjeh na licu kada bi se ovaj malo “zaigrao”).. inače, Fantomas nisu bend koji ċe vam ostati u uhu (osim zujanja), ili vas potaknuti na ples, ali ako vas glazba zanima malo više od prosjeka, sigurno bi vas na nekin način oduševilo gledati ove tipove koji imaju moguċnosti, znanje i ideja forsirati svoju opremu na taj način.. jebiga, neki ċe reċi - “nije to muzika”, ok, ali nije ni nešto što može svatko ili nešto što se viđa često…
nakon njih, na sveopču radost nabrijanih Italijana, na stage su se jedan po jedna popeli Sonic Youth.. osobno, ovaj bend mi nikad nije legao, a nadao sam se da ċe ovaj koncert to promijeniti.. osim možda 2 hita (ja sam prepoznao samo Kool Thing) svirali su uglavnom manje poznate stvari koje su prekinuli sa dva komada od 10tak minuta čiste buke, mikrofonije i zujanja koje zvuče efektno, ali nije ništa što obara s nogu, ili nešto što se neda izvesti bilo kad i bilo gdje.. nakon toga, vratili su se na jedan bis, još jednom bučili i otišli…. sve je to meni ok, ali ja i Jasen nismo uspjeli shvatiti kada, kako i zašto je taj bend postao mega popularan!?… jebiga, to su valjda ti ukusi o kojima se ne raspravlja… samo bi napomenuo da je nakon koncerta, na samom izlazu sa trga, niknuo megaštand (nekih 10tak metara dužine), do zuba opremljen sa morem Sonic Youth majica… malo mi je to premeglaomanski, prenapadno izgledalo za bend koji fura neku alternativu, i koji između pjesama spominje Busha (nisam razumio u kom kontekstu) …nakon koncerta, Ri expedicija se usjela na obližnji trg, mrkla po pivo, oduševljavala se mladim ljudima po cesti, otpjevala “Motore” u klapskoj verziji, “Jesi l’ mala” u Black Sabath verziji, nakratko se pogubila i na kraju sretno stigla u Rijeku oko 7 ujutro…
siguran sam da ċe se svi koji su bili na koncertu složiti samnom da se isplatilo… Ma-đar-ske zas-ta-ve…
