Arhiva za veljača, 2005
srijeda, veljača 9th, 2005
Jedna malo starija gospođa o 10 godina stvaranja VIS-a Školjke, o koncertu povodom toga i o još nekim stvarima
Neznam kada ni zašto su ljudi počeli mjeriti vrijeme niti čemu im izmjereni podaci služe. Ali jedno je u svakom slučaju sigurno ako su se nakon crkvenog raskola 1054. g. vaši preci našli na području bivšeg Istočnog rimskog Carstva, onda ste vi vjerojatno 07.01.2005. g. u krugu vaše obitelji slavili rođendan pokojnog Isusa Krista iz Nazareta i niste bili u klubu(?) “Točka” gdje je šestotinjak mahom mlađih ljudi uživalo na obljetničarskom koncertu VIS-a Školjke iz Kastva i njihovih gostiju.
Buduċi da se radi o tako okrugloj obljetnici bilo bi lijepo reċi nešto o događajima koji su joj prethodili.
Krajem 1994. g. približavao se Ri Rock, a tri mladiċa, studenti medicine, Marijan Mariċ, Stjepan Kuċel i Goran Štafaliċ uz pomoċ jednog dječaka, učenika srednje elektrotehničke škole, Dalibora Peršiċa, uvježbavali su svoj repertoar u nadi da ċe pobjediti na festivalu i osvojiti simpatije publike. Bend su u skladu s mediteranskom tradicijom svoga mjesta nazvali “Školjke”.
Iako su se stvarno potrudili (legenda kaže da su pjevaču i gitaristi Goranu markerom po vratu gitare označavali akorde odnosno pozicije gdje bi trebao držati prste) izgleda da su loše tempirali formu te su u konkurenciji pedesetak loših i osrednjih bendova osvojili titulu najlošijeg benda festivala. Na osnovu toga, Školjke su ispravno zaključile da su na pravom putu te dobili dodatnu motivaciju za rad.
Kao što sam veċ spomenula Štafaliċ je svirao gitaru i pjevao, Mariċ je osim što je bio skladatelj i tekstopisac zajedno sa Kuċelom bio basista u bendu dok je Dalibor sjedio za bubnjem.
U ovoj postavi Školjke su zasvirale i zapjevale samo jednom nakon čega se Mariċ seli na gitaru, Štafaliċ u Dubrovnik, a na mjesto vokalnog soliste iz bratskog benda “Jadni susjedi” dolazi Goran Grgurev Grga.
Unatoč činjenici da im je sviračka kompetencija u to vrijeme bila ispod prosjeka Grgina diabolična karizma i živopisni izgled cijelog benda na sceni u kombinaciji sa Mariċevim bizarnim tekstovima i melodijama, postali su prepznatljiva i dobitna kombinacija Školjki koja uspješno funkcionira sve do danas.
O događajima koji su slijedili tom razdoblju koji su se desili Mariċu netko ċe vjerojatno jednom napisati knjigu, a ja ċu spomenutu samo najvažnije.
1995 g. Mariċ napušta studij medicine i odlazi u vojsku s kojom sudjeluje u ograničenoj vojno redarstvenoj akciji “Oluja” iz koje se vraċa s PTSP-om, akutnom psihozom i još ponekom dijagnozom zbog kojih sve više vremena provodi u razgovoru s psihijatrima.
Unatoč tome od istog psihijatra koji mu je postavio sve te dijagnoze, za potrebu policijskog posla dobiva potvrdu da je mentalno zdrav te da može nositi oružje!!!. Desetak dana radi kao obični policajac pa nekoliko mjeseci kao pravosudni policajac pa nekoliko mjeseci u 3. Maju pa nekoliko na Željeznici pa tako sve dok nije shvatio da nije sposoban živjeti i raditi s kretenim te se posveċuje kreativnom radu. Tu odluku da svoj život provede u skladanju, pisanju i crtanju njegovi roditelji su podržali izbacivanjem iz obiteljske kuċe.
Ne znam tko se od čitaoca sjeċa dvostrukog umorstva i obiteljske tragedije iz 1996 g. kada je Maša Mažuran u stanu iznad pizzerie “Kokolo” u trenutcima psihičkog rastrojstva ubila vlastitu majku i brata, ali taj događaj mogao je postati presudan za daljnji život Marijana Mariċa i njegovog benda. Naime, Maša Mažuran, također studentica medicine, bila je kolegica i bliska prijateljica našeg Marijana što je policiji, buduċi da je Mariċ na dan ubojstva zvonio na njena vrata, bilo dovoljno da optuži Mariċa da je njen ljubavnik te da je zajedno s njom planirao ubojstvo. Da su ga kojim slučajem osudili za zločin koji ni u snu nije sanjao, a kamoli planirao, Marijan bi imao rješeno stambeno pitanje i tri topla obroka dnevno narednih dvadeset godina, u istom periodu Školjke bi ostale bez svog pokretača.
Neznam na koji način su, poslovično blesavi, policijski istražitelji shvatili da Mariċ nije u stanju ni planirati ni napraviti tako nešto, ali su odbacili optužnicu protiv njega.
Morala sam navesti neke okolnosti koje su utjecale na rad benda i to ne sa željom da se na taj način skrene pažnja na bend veċ na jednu puno opširniju i ružniju priču o poziciji kreativnog mladog čovjeka na ovim( a vjerojatno i svim ostalim) prostorima.
Iako je Mariċ za platformu svojeg djelovanja uzeo grupu ljudi(dakle bend) ipak si je rezervirao mjesto jedinog autora(i tekstova i muzike) u bendu koji na bizaran način u svojim tekstovima bilježi i dokumentira događaje iz njegove neposredne okoline ili stvara sasvim nove svjetove apokaliptične obiteljske idile u kojem članovi velike incestuozne obitelji između ostalih čudnih stvari koje rade jedino ubijanjem(mahom klanjem ili rezanjem spolnih organa i drugih udova) i silovanjem doživljavaju potpuno emocionalno zadovoljstvo.
Takvi tekstovi otpjevani uvjerljivim Grginim vokalom na žestokoj muzičkoj podlazi(nevezano da li je to punk rock, metal core, hypno surf ili nešto drugo) koju stvaraju dvije gitare(zvučnu sliku drugom gitarom upotpunio je Kristijan Pejiċ Rista), bas i bubanj stvaraju dorađene konceptualne cjeline zabilježene na njihova dva albuma, “U korak s vremenom” i “Poklon voljenom vođi”.
Treċi album radnog naslova “Svakom svoje” upravo se dovršava u studiju “Usurduktor”, a Školjke u novo desetljeċe rada kreċu s velikim kadrovskim promjenama unutar benda, tako da su na novom materijalu osim Mariċa i Grge radili i Damir Tomiċ Jabe- bubanj, Nikica Jurjeviċ Jaro- bas i Ognjen Kekanoviċ Ogi- gitara.
Umjesto da prenesem svečanu atmosferu obljetničarske priredbe samo bih napomenula da živimo u gradu gdje zahvaljujuċi radu gradske uprave i njihovog odjela za kulturu te susretljivosti vlasnika klubova, koncert riječkog benda u Rijeci doživljavamo kao senzaciju.
Sjajno, zar ne ?
četvrtak, veljača 3rd, 2005
Franci Blaškoviċ u Big Rock Mami u Petak (4.2.2005)
Ovaj dolje tekst je sa kset.org sajta… Što se tiče koncerta u Rijeci - ne znamo kad počinje, ali se u novinama moglo pročitati da je upad 20 kn…
03.02.05 .
